Geminidi 2010.

Svi oni koji nisu "bacili oko" na ovogodišnje Geminide, pogriješili su. Naime, stigli su u idealno vrijeme, za vrijeme mladog Mjeseca a u noći njihovog maksimuma (14. prosinca), Mjesec je već oko ponoć zašao, taman u vrijeme kad se preporuča početak promatranja. No, ako je na jednu stranu bilo idealno, kao i uvijek u ovom "sportu" postoji druga strana. Upravo u noći maksimuma, u centru Splita izmjeren je -1 stupanj a u bližoj okolici, konkretnije na Mosoru odakle smo promatrali Duje Bonačić i ja, izmjereno je -6 stupnjeva. I sad, znate kako to već ide, ako je -6 i još uz to puše bura brzinom 4.5 m/s, osjećate kao da je -12 Možemo samo zamisliti što je bilo u hladnijim djelovima Hrvatske.

Prije svega, kad smo već kod ovoga, moram se osvrnuti na jednu činjenicu koja će većinu nas uvijek pratiti. Od kad se bavim promatračkom astronomijom, na prste mogu nabrojati slučajeve kad je sve bilo idealno. Kad je bila dobra vidljivost, kad nije smetao Mjesec, kad nije bilo zima, kad sam ponio svu potrebnu opremu... Najbolje rezultate promatranja sam napravio u ekstremnim uvjetima kao na primjer; nekoliko sati promatranja s Antom Perkovićem na 5 cm debelom ledu (Sevid), slikavanje galaksija u Djevici sa odokativno usjeverenom montažom po orkanskoj buri sa Tonijem Đogašom (rezultati izvrsni), promatranje svijetlijih objekata kroz oblake, u danima kad nijedna prognoza na svijetu nije prognozirala oblačno vrijeme. I baš tu večer, koju smo danima planirali, čim smo postavili opremu, počelo je sijevati i kroz pola sata je počela kiša koja je padala do svitanja. Naravno, slijedećih 15 dana na nebu nije bilo ni oblačka. Mogu još napisati na desetke primjera, ali mislim da je ipak dovoljno kako bi shvatili moju slijedeću rečenicu.

Dakle, na Mosor sam se uputio u trenerci, patikama, čak bez zimske jakne, s kapom i rukavicama. Da sam se navukao dobro i utoplio, i da je bilo vedro kao što je i bilo, vjerojatno ne bi slikali nijedan Geminid

I naravno, smrzao sam se ko nikad, ali smo zato uživali u Geminidima koji su zaista ugodno iznenadili. Dio neba koji smo najviše promatrali je vrvio od Geminida i po mojoj slobodnoj procjeni, bilo ih je preko 40 po satu. Mogu zamisliti koliko ih je onda bilo na svim djelovima neba. U najboljem sjećanju mi je ostao "bolid" koji je proparao nebo u 1:59, vidljiv na fotografiji.

E da, zaboravih, Geminidi su dobili ime jer im je radijant (pravac iz kojeg prividno dolaze) u Blizancima (Gemini) a potječu od tijela (asteroida) 3200 Phaeton.

Ne mogu ne spomenuti povećanje razine svjetlosnog zagađenja iz pravca Splita, ali iz pravca Srinjina i Tugara. Čak je na obližnjoj zvjezdarnici, iz nemam pojma kojeg razloga cijelu noć gorjela lampa od nemam pojma koliko megawatta. Na udaljenosti od oko tristotinjak metara, na kojoj smo bili mi, nije bila potrebna nikakva dodatna rasvjeta za pročitati knjigu. No, o tome ćemo posebno...

Perzeidi 2010.

Čini mi se da je ovogodišnji „plač Sv. Lovre“ najavljivan u većom mjeri nego ranijih godina. S jedne strane su nam te „suze“ izuzetno pomogle što se popularizacije promatračke astronomije na našim prostorima tiče, jer ne zaboravimo, većinu lokalnog stanovništva možemo prisiliti pod vedro noćno nebo jedino u slučaju da se nešto gore vidljivo golim okom zbiva, a s druge strane mi se čini da su „suze“ donijele i mala razočarenja, pa ćemo te iste slijedeći put teže natjerati da gledaju u nebo.

Osim promatrača koji su imali sreće biti dalje od svjetlosnog zagađenja i taj način zaista uživali u pogledu, svjedok sam niza razočarenja od strane onih koji su primjerice izašli na splitsku rivu, fino sjeli na klupicu, grickali štapiće i gledali u nebo (?!) čekajući da „padne koja zvijezda“ kako bi zaželjeli pokoju želju. Nisam provjeravao ali mislim da se sa naše rive, podno famoznih novopečenih ferala osim Mjeseca, Jupitera i Venere, ništa ne vidi. Mislim da bi spletom okolnosti, uspjeli vidjeti jedino poneki „bolid“, kako nazivamo sjajniji meteor.

Iako sam promatrao i u noći sa 11. na 12. i sa 12. na 13., Perzeidi su mi na žalost bili u drugom planu. 49 km od Splita u pravcu Drniša, pod Svilajom i mjestom gdje smo do prije par godina ostajali bez daha kad bi ugledali noćno nebo, bilo je nedovoljno daleko od svjetlosnog zagađenja koje je dolazilo od strane Splita sa istočne i jugoistočne, te od pravca Drniša i Šibenika sa zapadne i jugozapadne strane. Nisam se mogao načuditi činjenici da je nebo čak i do 40 stupnjeva na spomenutim stranama svijeta bilo doslovno neupotrebljivo. Ovo što tvrdim, prikazat ću naknadno i fotografijama.

Ajde, kad smo ih već spomenuli, da kažem koju riječ i o Perzeidima Sve u svemu, možda ipak ispod očekivanja. Doduše, zbog ranije navedenog o svjetlosnom zagađenju, glavnina promatranja se bazirala na sjevernom i sjeveroistočnom dijelu neba, no možda sam ipak očekivao koji „bolid“ više. Mahom su to sve bili meteori manjeg sjaja i onda sam se nekoliko puta zapitao, kako će ih onda tek vidjeti oni koji promatraju iz krajeva bliže gradu… Ruku na srce, Perzeidi se najavljuju kao meteorski potok, pa će obzirom na taj naziv svi očekivati nešto više.

Koji dio neba ćemo dogodine moći gledati, sam Bog zna…

99942 Apophis (2004 MN4)

99942 Apophis (2004 MN4) je asteroid kojeg je 2004. godine otkrila skupina znanstvenika za otkrivanje asteroida (Roy A. Tucker, David J. Tholen i Fabrizio Bernardi). Naime, Apophis spada u skupinu asteroida koji bi na bilo koji način trebali imati bliski susret sa Zemljom.

U 323 dana, koliko mu treba da ophodi Sunce, njegova se putanja dvaput siječe sa Zemljinom, pa je logično da se postavi pitanje, hoće li ili kada će u toj putanji naići na Zemlju? Odgovor na ovo pitanje je brzo stigao. Bliski susret će se dogoditi 13. travnja 2029. Prvi izračuni su govorili kako je vjerojatnost da će asteroid udariti u Zemlju 1:37 (što je prilično velika vjerojatnost u odnosu na ostale objekte koji su prijetili ili prijete Zemlji).

Nakon što su se znanstvenici ozbiljnije pozabavili ovim problemom, odradila su se preciznija mjerenja koja govore da su šanse da ovaj asteroid udari u Zemlju gotovo nikakve (0,004%). Dakle, vjerojatnost od udara je pala na 0 na Torinovoj ljestvici*. Ruku na srce, prohujat će vrlo, vrlo blizu, na udaljenosti oko 35 000 kilometara. O ovome će se još pričati ali napominjem kako će se asteroid moći vidjeti i bez uporabe optičkih instrumenata.

Sve bi to lijepo izgledalo da ne postoji jedan mali problemčić. Naime, znanstvenike je brinulo to što će asteroid prilikom prolaska kraj Zemlje zbog utjecaja gravitacije promijeniti svoju putanju. Nova putanja će se točno moći odrediti tek 2029. godine kada asteroid proleti. Po izračunima, ponovni bliski susret sa Zemljom se predviđa 2036. sa vjerojatnošću udara od 1:45 000. Po navedenom, izgleda da ćemo ipak izbjeći eksploziju jačine od oko 880 megatona.

Sve u svemu, sama mjerenja vjerojatnosti, pretpostavke i rasprave oko NEO** objekata su potakle na razmišljanje o samoobrani od divova iz svemira. Dok su jedni držali tezu da se asteroidi mogu izravno gađati sa nekim „x“ nuklearnim projektilom, drugi drže da je projektil bolje zabiti u jezgru asteroida, pa da naknadno eksplodira. U oba slučaja dobijemo isti rezultat ali i novi problem. Ako bi sve proteklo kako treba, asteroid bi se razlomio u više djelova i umjesto jednog, eto nam više problema. Za sada je jako teško predvijeti na koliko bi se velike djelove asteroid razlomio pa bi na taj način sav trud, vrijeme i ogroman novac bio – uzalud. Ako ćemo se već igrati, trebalo bi igrati na sigurniju kartu.

Međutim, znanstvenici su došli do zaključka da je na fiziku najbolje djelovati – fizikom! Naime, kada bi se lansirala svemirska letjelica do asteroida, ona bi gravitacijom promijenila putanju asteroida. E sada, ako mene pitaju, a naravno da nisu, mislim da je za projekt 99942 Apophis već kasno, ali obzirom da se duboko nadamo da će navedeni proračuni što se bliskog susreta ovog asteroida i naše majčice Zemlje biti točni, možda je vrijeme da se počnemo pripremati za neku drugu prijetnju i izbjegnemo novu Tungusku eksploziju***.

* Torinova ljestvica – ljestvica koja pokazuje stupanj opasnosti od udara (prezentirana u Torinu 1999.)
** NEO – Near Earth Object, objekti potencionalno opasni za naš planet, objekti čije se putanje sijeku sa Zemljinom
*** Nerazjašnjena eksplozija koja se dogodila 1908. u Sibiru ali se pretpostavlja da se dogodio pad asteroida

Mars na nebu kao Mjesec?

Po starom dobrom običaju, ponovno po internetu kruže glasine kako će 28. kolovoza, pola sata iza ponoći planet Mars na našem nebu izgledati velik kao Mjesec. Na taj način su gotovo svi astronomi amateri obasuti pitanjima, hoćemo li to slikati, kakva je to pojava, kako je to moguće...

Kolega Boris Štromar je napravio jako lijep članak o tim glasinama, a ja ću u nekoliko riječi opisati o kakvoj se gluposti radi.

Poput naše Zemlje, svi planeti na svojim putanjama kruže oko Sunca. Te putanje znaju biti i izdužene (nisu pravilne da se planet uvijek nalazi jednako daleko od Sunca). Istina je da Mars ima izduženu putanju pa se na taj način periodično nađe i bliže nama, no kada nam je i najbliži, na nebu se, gledajući golim okom, primjećuje kao sjajna crvenkasta zvijezda! Neiskusniji ga ne će razlikovati od bilo koje druge zvijezde na nebu.

Tu završava cijela priča. Toliko o tom fenomenu

Suze Sv. Lovre

U vremenu od 23. srpnja do 22. kolovoza na noćnom nebu vidljivi su Perzeidi (popularno nazvani i "Suze Sv. Lovre", najveća aktivnost Perzeida odvija se u danima mučeništva Sv. Lovre). Maksimum njihove aktivnosti ove godine se odvija u noćima sa 11. na 12. i sa 12. na 13. kolovoza. Inače, Perzeidi su meteorski potok koji potječu od kometa 109 p/ Swift-Tuttle. Taj komet Sunce u eliptičnoj orbiti obiđe jednom u nekih 130 godina te za sobom ostavlja trag u obliku čestica i prašine. Kada naš planet dođe u dodir sa tim tragom, čestice i prašina izgaraju u gornjem dijelu atmosfere a mi to sve vidimo u obliku "zvijezda padalica".

Zašto se ova pojava uopće zove Perzeidi? Svaka ovoj slična nebeska pojava ima svoj prividni izvor (pravac iz kojeg dolaze) koji se zove radijant. Radijant Perzeida je u zviježđu Perzej

Maksimum Perzeida je spektakularan. Zabilježeno je da u jednom satu "padne" i preko 100 "zvijeda padalica" što predstavlja neopisivi užitak. No, kako ne bi mislili da je u astronomiji sve bajno i krasno, postoje mnogi problemi koji će nam otežati promatranje ove pojave.

Prvo i osnovno, problem svjetlosnog zagađenja svima je manje više poznat. Ovo, kao i sva ostala astronomska promatranja treba organizirati van grada, daleko od ulične rasvjete, automobila, svjetlećih reklama i svih ostalih "štetočina". Nadalje, postoji mogućnost oblačnog vremena ali izgleda da će večeras na području cijele države biti lijepa vedra večer pa će nas ovaj problem ipak zaobići. No, sigurno nas ne će zaobići Mjesec koji je ima 6 dana bio pun pa će nam zbog velike svjetlosti smanjiti brojnost meteora. Ipak, za vrijeme najveće aktivnosti i pod tim uvjetima se očekuje više od 50 meteora na sat.

I na kraju, toplo se obucite, bježite sa svjetla, priviknite oči na mrak izbjegavajući pogled u neki izvor svjetla i uživajte